Nervus facialis ili živac lica osmi je moždani živac. Grana se na nekoliko grana. Nervus facialis ulazi u parotidnu žlijezdu. Živac lica inervira mimičke mišiće, nosne žlijezde, nepčane sluznice, suznu žlijezdu i žlijezde dna usne šupljine. Nervus facialis također sadrži i osjetna vlakna koja inerviraju prednji dio jezika. Uzroci nastanka lezije ličnog živca mogu biti nepoznate ili poznate etimologije. Lezija n.facialisa može nastati zbog traume upalnog procesa srednjeg uha, nekog operativnog zahvata u području lica mozga,uha, tumora, djelovanje virusa kod nekih neuroloških oboljenja (npr. multipla skleroza), prehlada, izloženost propuhu (npr.vožnja s otvorenim prozorom automobila) itd. Leziju n. facialisa možemo podijeliti na: perifernu i centralnu. Kod periferne lezije nastaje pareza ili paraliza u području čela, oka,lista , a kod centralne lezije nastaju promjene u području oka i usta. Kada govorimo o parezi n. facialisa tada najčešće mislimo na Bellovu paralizu ( radi se o perifernoj paralizi). Radi se o akutnom oboljenju koji se očituje nepokretnošću jedne strane lica, nastaje naglo najčešće preko noći, a oboljenju može prethoditi jaka bol u uhu. Na toj strani lica usni kut je spušten, a usta povučena u stranu. Pacijent ne može skupiti usne ni zviždati. Oko je otvoreno, a donji kapak visi. Pri pokušaju zatvaranja oka očna jabučica se pomiče  gore pa se vidi bjeloočnica. Oko neprestano suzi. Pacijent ne može naborati čelo. Prognoza obično nije loša. Ranim liječenjem postiže se povratak funkcije za jedan do tri mjeseca. Nakon postavljene dijagnoze važno je što ranije započeti kvalitetno liječenje. Pacijent mora nositi tamne naočale, izbjegavati izlaganje hladnoći i vjetru. Liječenje se sastoji od općih mjera, medikamentozne terapije te što je najvažnije kvalitetne fizikalne terapije. Prvih deset dana pacijent uzima kortikosteroide u dozama koje odredi liječnik, da bi se smanjio edem, upalu, također uzimati analgetike protiv bolova(najbolji salicilati), te vitamine B skupine radi prehrane živca. Nakon provedene dijagnostičke obrade provodi se fizikalna terapija. Fizikalna terapija sastoji se od galvanizacije, elektrostimulacije te medicinske gimnastike. Elektrostimulacija je vrlo važan segment kod liječenja pareze facialisa. Treba ju izvoditi stručno, pažljivo i ciljano. Elektrostimulacijom održavamo cirkulaciju i metabolizam  klijenuti mišića. U izazivanju aktivnog pokreta koriste se specijalne tehnike proprioceptivne neuromuskularne facilitacije. One su uz ES vrlo važan dio rehabilitacije kod lezije ličnog živca. Vrlo je važno da se izvode pravilno i od strane educiranog fizioterapeuta. Uz ES i vježbe uključujemo i masažu lica radi bolje prokrvljenosti. Pacijenta educiramo kako bi sam mogao izvoditi vježbe za mimičku muskulaturu pred ogledalom. Izvodi ih nekoliko puta dnevno (dva do tri) pred ogledalom kod kuće. Ispočetka manji broj ponavljanja, a poslije povećavamo broj ponavljanja kako se popravlja lezija. Vrlo je važno naglasiti kako je kod lezije ličnog živca važno početi što ranije nakon postavljanja dijagnoze, ali isto tako sa terapijom ne smijemo pretjerivati da se ne bismo dobili suprotan efekt. Čak 80 % pacijenta fizioterapijom riješi problem. Ako se utvrdi da postoje znakovi potpune degeneracije živca, indicirana je kirurška intervencija dekompresija.